18. maja 2016. godine obeležava se 72. godišnjica deportacije sa Krimskog poluostrva 230.000 krimskih tatara, etničkog muslimanskog naroda Krima. 1944. godine oni su bili prisilno deportovani po naredbi sovjetskog lidera Jozefa Stalina, pre svega u Uzbekistan.
1944-1947. godine oko 46.2% deportovanih krimskih tatara je uginulo zbog gladi i bolesti, mnogi su bili na prinudnim radovima koji je od njih tražio sistem sovjetskih Gulag zatvora.
Krimskim tatarima je omogučeno da se vrate na Krim tek na kraju 80tih i od tada su oni bili treća po veličini etnička grupa na Krimu.
Od početka aneksiranja Krimskog poluostrva u martu 2014. godine krimski tatari mnogo trpe od strane okupacionih ruskih vlasti, i to je bilo potvrđeno od strane UN, OEBS i Saveta Evrope kao i drugih organizacija i nevladinih institucija za ljudska prava.
Više od 10.000 krimskih tatara su prinuđeni da napuste Krim i presele se u drugim regionima Ukrajine. Danas 21 predstavnik krimskih tatara je kidnapovan, troje od njih su nađeni mrtvi, pokrenuto je oko 130 krivičnih postupaka protiv krimskih tatara, 14 krimskih tatara se nalazi pod ruskom istragom, a većini od njih je zabranjen ulazak na Krim. U aprilu 2016. godine krimskotatarska lokalna samouprava Međlis je priznat u Rusiji kao ekstremistički i zato stavljen van zakona.
Odgovornost za sva kršenja ljudskih prava na Krimu leži na Ruskoj Federaciji kao okupacionoj vladi prema propisima međunarodnog prava, pošto samo ona održava efektivnu kontrolu nad Krimom bez saglasnosti vlade Ukrajine.